Tjelesno-somatska psihoterapija

Kako radim

Tijelo je prisutno u svakoj našoj životnoj priči. Ono pamti načine na koje smo se štitili, prilagođavali, povezivali i preživljavali. Zato u svom radu ne odvajam psihičko iskustvo od tijela.

Tjelesno-somatski pristup povezujem s Gestalt psihoterapijom, plesom i pokretom i drugim kreativnim, ekspresivnim medijima. Zajedno možemo istraživati ne samo ono što mislite i osjećate, nego i kako se određeno iskustvo pojavljuje u tijelu.

Što je tjelesno-somatski pristup?

Somatska psihoterapija polazi od toga da su psihičko i tjelesno iskustvo međusobno povezani. Emocije se ne događaju samo „u glavi“ – možemo ih osjetiti kao napetost, težinu, stezanje, toplinu, nemir, potrebu za pokretom ili povlačenjem.

U terapiji učimo ponovno obraćati pažnju na te signale.

Ne radi se o tome da tijelo treba „popraviti“, nego o tome da ga možemo početi doživljavati kao izvor informacija i podrške.

Tijelo govori svojim jezikom

Ponekad tijelo kaže nešto prije nego što to možemo osvijestiti riječima.

Kako sjedite dok govorite o nekoj osobi? Što se događa s dahom kada dotaknemo određenu temu? Pojavljuje li se potreba da se odmaknete, približite, zaustavite ili pokrenete?

Takva pitanja mogu otvoriti važan prostor za razumijevanje vlastitog iskustva.

U radu koristim svjesnost tijela, dah, senzacije, jednostavne pokrete i ples, ritam te druge tjelesne i kreativne načine istraživanja. Sve se odvija postupno i u skladu s vašim granicama i osjećajem sigurnosti.

Posebno mi je važan pokret kao oblik komunikacije. Prije nego što nešto možemo izgovoriti, tijelo često već nešto pokazuje.

Zato u mom radu vrijedi:

Kad riječi zapnu, tijelo nastavlja govoriti te  kroz pokret, ples i ostale kreativne medije napravimo prostor da i glas poteče.